Logoped – Poremećaj govorne komunikacije – logopedske vježbe

Poliklinika Sinteza je jedina privatna ustanova s objedinjenom ponudom –  otorinolaringolog, audiolog i logoped na jednom mjestu:

  1. Ispitivanje vrste i stupnja oštećenja sluha kod djece (od 3.god) i odraslih.
  2. Liječenje nagluhosti kod djece: operacija trećeg krajnika, postavljanje cjevčica u bubnjić, liječenje seroznog otitisa, mikrokirurške operacije srednjeg uha, estetske korekcije klempavih ušiju.
  3. Liječenje nagluhosti kod odraslih: operacije kod otoskleroze, kronične upale uha; Menierova bolest, tumori uha, postavljanje indikacije za slušno pomagalo, ugradbena slušna pomagala.
  4. Logoped se bavi otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja govorne komunikacije kod djece, adolescenata i odraslih (logopedske vježbe).

Preged logopeda

Logoped započinje pregled uzimanjem anamneze ili ispitivanjem govorno-jezičnih i komunikacijskih sposobnosti. Anamneza obuhvaća pitanja vezana za moguće slučajeve govorno-jezičnih poremećaja ili nekih bolesti u široj obitelji, trudnoću i porod, psihomotorički razvoj, bolesti i ozljede, školovanje, zanimanje, opis prvih znakova poremećaja zbog kojeg se provodi pregled i slično.

Logoped ispituje i procjenjuje različite načine komuniciranja ispitanika: oralno-verbalni govor, neverbalnu komunikaciju, pisanu komunikaciju. To znači da logoped procijenjuje ponašanje, razumijevanje upita, razumljivost iskaza, pregledava i ispituje građu i pokretljivost organa za artikulaciju, sposobnost izgovora glasova i riječi, rječnik i jezičnu ispravnost, tempo i ritam govora, razumijevanje čitanih sadržaja, pisano izražavanje i slično. Kod djece manje od tri godine logoped započinje pregled kroz neku igru koja je djetetu interesantna i koja je osmišljena na način da se indirektno ispituje gore navedeno. Na kraju pregleda logoped govori što je sve zapazio, koliko to odstupa od očekivanog ili kolika je težina poremećaja, kako bi se provodila daljnja logopedska terapija te koji dodatni pregledi se smatraju još potrebnim provesti.

Logopedske vježbe

Logopedske vježbe provode se ovisno o složenosti poremećaja i osobnosti djeteta s naglašavanjem važnosti redovitog pohađanja terapije i provođenja preporučenih vježbi kod kuće. Na rezultate logopedskih vježbi utječe motivacija, redovitost pohađanja logopedskih vježbi, dobra suradnja s logopedom, ali i roditeljima.

 

logoped

 

1) Ispitivanje vrste i stupnja oštećenja sluha kod djece (od 3.god) i odraslih.

tonalna audiometrija, govorna audiometrija, timpanometrija, kohleostapedijalni refleksi

2) Liječenje nagluhosti kod djece: operacija trećeg krajnika, postavljanje cjevčica u bubnjić, liječenje seroznog otitisa, mikrokirurške operacije srednjeg uha, estetske korekcije klempavih ušiju.

Najčešći uzrok slabijeg sluha u male djecu su povećani adenoidi – treći krajnik. Oni dovode do poremećaja funkcije Eustahijeve tube, koja spaja nos i srednje uho, i do smanjenja tlaka zraka koji se nalazi u šupljini srednjeg uha i izljeva tekućine u njemu. To stvara pogodno tlo za razvoj bakterija i uzrokuje upalu uha (gnojnu upalu ili serozni otitis). Roditelji opisuju tipične smetnje kod djeteta koje je često “prehlađeno”, stalno mu curi nos, diše otvorenih usta, hrče i nemirno spava. Otorinolaringološkim pregledom potrebno je utvrditi da li postoji uvećanje treće mandule i indikacija za operaciju. To je iznimno važno da bi se spriječio nastanak komplikacija u uhu s utjecajem na sluh i razvoj govora. Pregled se vrši kroz nos tankim i mekanim endoskopom što djeca podnose bez većih problema. Kada postoji sumnja na oslabljen sluh potrebno je učiniti mjerenje tlaka u srednjem uhu (timpanometrija) i kod starije djece snimanje sluha (audiometrija). Ove će pretrage pokazati u kolikoj je mjeri oštećen sluh i u konačnici definitivno pomoći u odluci o adenotomiji i eventualnom postavljanju ventilacijskih cjevčica u bubnjić.

3) Liječenje nagluhosti kod odraslih: operacije kod otoskleroze, kronične upale uha; Menierova bolest, tumori uha, postavljanje indikacije za slušno pomagalo, ugradbena slušna pomagala.

U razvijenim zemljama oko 20% stanovništva ima neki poremećaj sluha, a njih odprilike 3% nosi slušni aparat. Dok je nekada glavni uzrok nagluhosti bila bakterijska upala uha i njezine posljedice, suvremen način života dovodi do raznih metaboličkih i toksičnih oštećenja sluha, povezanih s općenitim starenjem stanovništva, izloženosti stresu, buci i ostalim vanjskim, ali i nasljednim faktorima. U međuvremenu, nagluhost više nije problem samo starijeg stanovništva, tzv. staračka nagluhost, već sve većeg broja mlađih osoba što predstavlja socioekonomski problem. Upravo iz tog razloga izuzetno je važno na vrijeme prepoznati uzroke nagluhosti i rano započeti s liječenjem.

Primjerice, kod iznenadnog gubitka sluha koji je često praćen šumom u uhu, o težini oštećenja i šansama za eventualni oporavak odlučuju prva 24 sata, a svako kašnjenje u liječenju smanjuje uspješnost. Kirurgija uha je i danas metoda izbora u liječenju nagluhosti čiji se uzrok nalazi u području vanjskog ili srednjeg uha. Prirođene anomalije uške i zvukovoda, perforacija bubnjića, kronična upala, otoskleroza, koštano suženje zvukovoda, tumori uha – sve su to bolesti koje se uspješno liječe operacijom i poboljšavaju sluh. Ukoliko je poremećena funkcija lanca slušnih košćica u srednjem uhu, suvremeni implantati na bazi titana, zamjenjuju njihovu funkciju i provode sluh prema pužnici.

Značajan napredak u poboljšanju kvalitete sluha omogućili su nevidljivi slušni aparati koji se ugrađuju pod kožu u srednje uho. Njihove prednosti nisu samo u estetskom smislu, već omogućavaju prenošenje zvuka direktno u unutarnje uho i na taj način poboljšavaju sluh kod pacijenata kod kojih operacija i klasični slušni aparati više ne mogu pomoći. Suvremeni digitalni slušni aparati, koji se nose u zvukovodu ili iza uha, i dalje su dobro rješenje za većinu blagih i srednje izraženih nagluhosti, a pacijenti trebaju izabrati one firme koje nude najbolju podršku u postupku izbora, testiranja i podešavanja aparata.

4) Logoped se bavi otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja govorne komunikacije kod djece, adolescenata i odraslih

  • Razvojni jezično – govorni poremećaji

Usporeni razvoj govora, zakašnjeli  razvoj govora i nedovoljno razvijen govor su  dijagnoze  koje se odnose na neadekvatan razvoj govora i jezika s obzirom na dob, a terminologija se mijenja ovisno o kronološkoj dobi djeteta. Tako se dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi  na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u razvoju tj. do 3-4. godine; zakašnjeli razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi od 3-7 godina, dok dijagnozu nedovoljno razvijen govor nalazimo kod djece koja su navršila 6-7 godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične. Neispravan izgovor glasova u vidu dislalija u većine djece spontano nestaje tijekom ranih godina života. Međutim kod neke djece umjesto da spontano nestaju one postaju sastavnim dijelom njihova govora koji je onda nerazumljiv za okolinu. Logoped će prepoznati tri oblika neispravnog izgovora glasova u vidu: omisija – izostavljanje glasova u riječi, supstitucija – zamjena glasova drugim glasom i distorzija – iskrivljenim izgovorom nekog glasa. Najčešći uzroci poremećaja artikulacije (izgovora) su: odstupanja u građi ili funkciji organa za artikulaciju (jezik, usne, meko nepce), oštećenje ili gubitak sluha, intelektualno zaostajanje, loše fonematski sluh, loš govorni uzor.

  • Posebne jezične teškoće

Djeca s posebnim jezičnim teškoćama pokazuju značajna ograničenja u jezičnoj sposobnosti, a kojima uzrok nije neurološko oštećenje, oštećenje sluha ili neki drugi kognitivni deficit, nego je uzrok nepoznat. Simptomi koji prate PJT  su zakašnjela pojava prve riječi, prvih rečenica, koje kad se i pojave, su agramatične bez prijedloga, veznika i često sliče telegrafskom stilu. Između ostalog djeca sa PJT imaju slabiju slušnu percepciju i memoriju.

  • Poremećaji čitanja i pisanja

Disleksija je jedna od nekoliko specifičnih smetnji u učenju, poteškoća koja je vezana uz čitanje i pisanje. Nije bolest i ne liječi se u doslovnom smislu te riječi. Pojavljuje se diljem svijeta, bez obzira na kulturu i jezik, zahvaćajući oko 10% populacije, pa i kod nadarene, kreativne i uspješne djece, tako da ona imaju specifične probleme pri čitanju, sricanju, pisanju, izgovaranju ili slušanju. Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, a nije ni problem ponašanja i motivacije. Kod djeteta s disleksijom logoped će primijetiti jezičnu slabost, zbog koje će ono, kasnije imati problema sa sintaksom, semantikom i teško će moći ispričati neku priču. Također, u neke djece prisutni su problemi raščlanjivanja riječi na glasove/foneme i njihovo spajanje, vrlo važni za čitanje. Koliko je raščlanjivanje riječi na slogove i glasove (glasovna i slogovna analiza) važan čimbenik za stjecanje vještine pisanja, toliko je i spajanje glasova i slogova u riječi (glasovna i slogovna sinteza) izrazito važno za razvijanje vještine čitanja.

Smetnje u čitanju često su povezane s teškoćama u pisanju. Uz navedene, vrlo često javljaju se i smetnje u orijentaciji u prostoru, te u akustičkom i vizualnom zapažanju. Karakteristične pogreške su:  nesposobnost povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo), poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi, strukturalne pogreške, tj. promjene nastale uslijed premještaja redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava…),  zamjenjivanje slova – grafički ili fonetski sličnih (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj, drži-trži, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od),  izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, krava-kava, davnina-davni…), dodavanje slova i slogova (oblak-obalak), zamjene riječi – pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad), smisleno mijenjanje teksta pri čitanju priča – greške se javljaju kada dijete potpuno promjeni riječ, ali ona po smislu odgovara tekstu koji čita, dodavanje i/ili izostavljanje dijela i/ili čitavih riječi (maramama, dosjetilili…), teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32…), teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno), vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova. Uz ove tzv. karakteristične pogreške, često je izražena i nesigurnost u orijentaciji. Dislektična djeca ispoljavaju konfuziju i pri međusobno sličnim brojevima ili kod dvoznamenkastih brojeva.

  • Kompleksni poremećaji

Djeca sa teškim poremećajima komunikacije ili izrazitim i kompleksnim potrebama predstavljaju pravi izazov kada je u pitanju komunikacija. Ipak, često postoje načini na koje ova djeca mogu pristupiti komunikaciji i postoje načini na koje im možete pomoći da razumiju. Ponekad je to spor proces i često ćete komunicirati samo sa nekoliko ključnih riječi. Neverbalne osobe koje imaju ogromne teškoće u učenju ili „težak“ autizam su često vrlo teške za interakciju. Ne samo da imaju teškoće sa razumijevanjem, nego su također u ozbiljnoj nemogućnosti da izraze svoje potrebe ili osjećanja. Jedan od pristupa koje koristi logoped je intenzivna interakcija. Ovom metodom pokušava se stvoriti komunikativno okruženje koje je ugodno i nije preteće osobama iz autističnog spektra, ili sa teškim oblikom poremećaja učenja. U neku ruku, model ovog pristupa je uzet iz načina na koji mi prvo počinjemo da komuniciramo sa djecom, gdje su interakcije kratke i uključuju zvukove, dodir i kontakt očima. Interakcije su kratke ali se mogu produžavati tokom vremena. Logoped motivira dijete da komunicira i razvija komunikacijske vještine. Sa djecom koja neverablno komuniciraju potrebno je fokusirati se na pokrete tijela. Logoped snima dijete, svaki djetetov pokret te način vokalizacije kako bi se pratio razvoj govora koji će mu pomoći u daljnjoj rehabilitaciji i primetite svaku vokalizaciju.

  • Oštećenja sluha

Oštećenja sluha najranije se može otkriti u novorođenačkoj dobi – gornja granica je dob od tri godine, a optimalna dob je tri mjeseca. Preventivnim otkrivanjem oštećenja sluha nastoji se što prije otkriti eventualno oštećenje i u tom smislu poduzeti određena djelovanja da ne dođe do trajnog i nepovratnog oštećenja slušne funkcije djeteta. Iako je rano i trajno oštećenje sluha prisutno najčešće već nakon rođenja, iskustvo je pokazalo da prođu i godina, dvije, pa nerijetko i više da se ono otkrije. ZAŠTO? Slušno oštećeno dijete u početku vokalizira, brblja, a okolini se najčešće čini i da reagira na zvukove. Povremena odsutnost reakcija na zvuk najčešće se obrazlaže drugim uzrocima. Oštećenje sluha čest je problem u današnjem društvu. Otežano razabiranje govora uzrokuje svakodnevne tegobe, pogotovo ako je udruženo sa šumom i slušnom preosjetljivošću (glasni zvuci uzrokuju neugodu i bol). Pravilna dijagnostika oštećenja sluha vrlo je važna u prevenciji daljnjeg oštećenja, dobrom liječenju nagluhosti, ali i u otkrivanju bolesti koje mogu biti uzrokom oštećenja. Zato je razvijeno mnogo pretraga koje služe za dijagnostiku opsega oštećenja, tipa i mjesta oštećenja duž slušnog puta.

Najintenzivniji razvoj govora i jezika obuhvaća prve tri godine života i odvija se po predvidivim fazama. Dijete prolazi faze od prvog krika, glasanja, do voljnog sudjelovanja u razgovoru u kojem izražava svoje misli, osjećaje, stavove i potrebe. Predgovorno razdoblje počinje rođenjem i traje do 9. mjeseca života djeteta. Nakon njega, slijedi govorno razdoblje, koje obilježava pojava prve riječi sa značenjem od 9. do 15. mjeseca. U tom periodu dijete razumije geste, razumije jednostavne upute i izvršava ih, razumije značenje više jednostavnih riječi, javlja se prva riječ sa značenjem, gestom, pokazivanjem ili vokalizacijom pokazuje što želi. U razdoblju od 18. do 24. mjeseca pojavljuje se prva rečenica, ponavlja riječi i fraze kao “daj piti”, “mama pa-pa”, slijedi jednostavne upute, pokazuje dva ili više predmeta na slikama. Razdoblje pojave naglog širenja riječnika i usvajanja gramatičnosti pojavljuje se u dobi od 24. do 36. mjeseca. U prvim mjesecima života svakog djeteta iznimno su važni govorno-jezični poticaji. Odmah nakon rođenja dijete se vokalno sporazumijeva s okolinom. Plač je prvo vokalno izražavanje neugodnih osjećaja djeteta, čije značenje najbolje razumije majka kojoj ono poručuje da je gladno, žedno, uznemireno, da ga nešto boli ili mu smeta. Na taj način dijete obavještava majku o svojim stanjima, potrebama, te već u najranijoj fazi komunicira s njom. Igrajući se svojim govornim organima, ono počinje stvarati mnoštvo različitih glasova. Ta vokalna igra slična je kod svih beba, bez obzira na jezično okruženje i do 6. mjeseca ne razlikuje čujuće od gluhog djeteta. Nakon 6. mjeseca dijete urednog sluha počinje namjerno i osmišljeno proizvoditi glasove materinskog jezika (dok kod slušno oštećene djece ovakva produkcija glasova izostaje). Slušanjem glasova iz okoline dijete počinje razlikovati ugodne i neugodne, poznate i nepoznate zvukove i glasove, te reagira na njih. Daljnjim rastom i razvojem stječe sposobnost imitacije glasova, slogova, te izgovaranja prvih riječi. U dobi od 2-3 godine imenuje stvari svakodnevne upotrebe, pita jednostavna pitanja, počinje koristiti prošlo i buduće vrijeme, lista slikovnice i imenuje slike, verbalno uvodi i mijenja temu, izražava emocije. U dobi od 3-4 godine povezano govori o stvarima koje su se dogodile, priča kraće priče, komentira događanja, odgovara na uputu koja uključuje tri radnje, uključuje se u duži dijalog, objašnjava kada ga sugovornik ne razumije.

Ukoliko dijete ne brblja ili je brbljanje siromašno,

ne odaziva se na poziv imena, ne javlja se prva riječ sa značenjem, ne ostvaruje očni kontakt sa sugovornikom, ne razumije jednostavne upute i jednostavna pitanja, ne koristi geste, ne razumije pitanje, nerazgovjetno priča proizvodeći neartikulirane glasove, ne koristi govor za rješavanje problema, nema interakcije s drugom djecom tada može takvo stanje ukazivati na usporen jezično-govorni razvoj. Baza materinskog jezika usvojena je u dobi s tri godine. Time je usvojen određen fond riječi, a dijete može kombinirati riječi u rečenice prema sintaktičnim i morfološkim pravilima. Da bi dijete naučilo govoriti i ovladalo materinskim jezikom, ne trebaju mu posebni poticaji ili upute. Ponekad to može imati i suprotan efekt u smislu dosađivanja ili odvraćanja djeteta od jezika. Djetetov jezik potrebno je oblikovati razgovorom, pravilnim riječima (“jasan” izgovor, bez iskrivljavanja) i rečenicama (prilagođenim djetetovoj dobi) koje se odnose na ono čime se upravo bavi. Pravilan izgovor svih glasova trebao bi biti u potpunosti usvojen do pet i pol godina. Polaskom u školu, gdje dijete uči čitati i pisati, te formalno uči jezik, nastavlja se usvajanje jezika koji se uči i razvija cijeli život. Obično to usvajanje ide lako, s ugodom i bez napora. No, ako to nije tako, govorimo o različitim odstupanjima u razvoju jezika, od blažih (kada se blažom stimulacijom uspješno djeluje na razvoj govora i jezika kod djeteta) do težih (logoped će odrediti ciljane logopedske vježbe za korekciju nastalih poremećaja).

Tijek razvoja govora i jezika vrlo je važan pokazatelj ukupnog djetetova razvoja, no njega mogu narušiti razni rizični faktori kao što su npr. rizična trudnoća, prijevremeni porod i rođenje, niska porođajna težina, oštećenje sluha, moždana krvarenja, zanemarivanje djeteta ili pedagoška zapuštenost, psihičko ili fizičko zlostavljanje djeteta i sl. koji mogu biti rizični za uredan govorno-jezični razvoj.

Ugovorite TERMIN ZA pregled

Obratite nam se s Vašim problemom i dogovorite termin za konzultacije