Paraliza facijalisa – kirurško liječenje trajne paralize – transplantacija živca

Paraliza facijalisa (ličnog živca – nervus facialis) može biti:

  • CENTRALNA – zbog oštećenja putova i jezgre facijalisa u mozgu, bolesnik može naborati čelo, a liječenje pripada u domenu neurologa.
  • PERIFERNA – oštećenje živca na izlasku iz mozga do njegovog završetka na licu, bolesnik ne može naborati čelo, a dijagnostika i liječenje pripadaju u domenu otorinolaringologa.

Nadalje, kljenut može biti NEPOTPUNA (pareza) ili POTPUNA (paraliza).

  • VIRUSI – najmanje 60-70% kljenuti uzrokovano je virusnim upalama od kojih je najčešći uzročnik virus Herpes simplex tip I i herpes zoster oticus (sindrom Ramsey-Hunt). Ostali uzročnici su virusi Coxackie, Epstein-Barr, Parotitis, Influenza itd.
  • BAKTERIJE – u tijeku akutne ili kronične upale srednjeg uha, Lyme borelioze – bolesti koju prenose krpelji, tuberkuloze, botulizma itd.
  • OZLJEDA – sljepoočne kosti, baze lubanje, lica, barotrauma, operacija.
  • TUMOR – mozga, baze lubanje, uha, ličnog živca, doušne žlijezde slinovnice, kože.
  • SISTEMSKI – u sklopu šećerne bolesti, trudnoće, hipertenzije.
  • Određene neurološke, autoimune bolesti i toksična oštećenja, rijetki sindromi kao npr. Melkersson-Rosenthal, nasljedna povratna paraliza itd.
  • BELLova paraliza – periferna kljenut ličnog živca nepoznate etiologije. Karakteristike: jednostrana, iznenadna, periferna, nepotpuna ili potpuna. Dijagnoza Bellove klijenuti postavlja se samo nakon što se isključe drugi mogući uzroci. Povećan rizik kod trudnica, dijabetičara, te učestalost raste s dobi.

KLINIČKA SLIKA PERIFERNE PARALIZE:

  • Asimetrija cijele polovice lica (bolesnik ne može naborati polovicu čela, ne može u potpunosti zatvoriti oko, spušten mu je usni kut, nazolabijalna brazda nije izražena)
  • Suhoća i pečenje u oku, pojačano suzenje
  • Teškoće pri žvakanju, osobito pri uzimanju tekućine koja curi kroz mlohavi usni kut
  • Poremećen osjet okusa
  • Smanjena sekrecija sline, suhoća usta
  • Hiperakuzija (neugodna glasnoća i šumovi u uhu)

Liječenje periferne paralize facijalisa provodi se prema preporuci otorinolaringologa

Ono ovisi o uzroku koji se utvrđuje pregledom i dijagnostičkim testovima koji upućuju na težinu i mjesto oštećenja živca. Obzirom da su virusne upale najčešći uzročnici kljenuti uobičajeno se primjenjuju lijekovi iz grupe kortikosteroida i antivirotici. Liječenje treba započeti odmah, a u slučaju teže kliničke slike (Herpes zoster) indicirano je bolničko liječenje i intravenozna terapija. Simptomatska terapija uključuje zaštitu oka umjetnim suzama i mastima za oko, te nošenje zaštitnih naočala odnosno zavoja. Moguća je primjena botulinum toksina (Botox) i akupunkture. Primjena elektrostimulacije («liječenje strujom») je nepotrebna, dapače štetna, a kineziterapija (vježbe muskulature lica) dolazi u obzir tek kada započne oporavak živca. Većina, oko 85% paraliza facijalisa, oporavi se unutar 3 tjedna, a većina ostalih unutar 3-6 mjeseci.

Kod paralize koja nakon 3 tjedna ne pokazuje znakove oporavka

ili se pogoršava otorinolaringolog će indicirati detaljnu dijagnostičku obradu koja uključuje elektromiografiju, magnetsku rezonanciju mozga, krvne pretrage itd. Kompjuterizirana tomografija piramida (CT) potrebna je kada se sumnja na uzrok u tijeku intratemporalnog dijela živca. Na temelju kompletne obrade bolesnika otorinolaringolog će odrediti daljnje liječenje i donijeti odluku o eventualno potrebnoj kirurškoj terapiji. Ako niti nakon 6 tjedana nema nikakvih znakova oporavka paralize savjetujemo operaciju kojom se živac oslobađa pritiska u uskom, koštanom kanalu kosti uha i na taj način potiče oporavak. Takvu operaciju izvode samo rijetki kirurzi educirani za zahvate na lubanjskoj osnovici.

Kod nepotpunog oporavka paralize

i prisutne asimetrije lica u mirovanju ili prilikom mimike savjetujemo vježbe mimične muskulature koje se provode pred ogledalom i pomoću EMG biofeedback-a. Terapija se nadopunjuje masažom lica. Svrha je individualnog pristupa terapiji sprečavanje nastanka sinkinezija – nevoljnih, združenih i nefunkcionalnih pokreta – koji nastaju zbog poremećene reinervacije živca, a pogoršava ih loše provedena rehabilitacija, osobito elektrostimulacija. Sinkinezije se najčešće primjećuju kod pokušaja zatvaranja oka kada se podiže usni kut u osmjeh ili pak kada se osoba smiješi, a pritom joj se zatvara oko.

Ukoliko 6 mjeseci nakon nastanka paralize

još uvijek nije došlo do njezina oporavka krajnje je vrijeme da se pomoću elektromiografije (EMG) utvrdi kakva je šansa za spontani oporavak odnosno postavi indikacija za kirurško liječenje. Vrsta liječenja ovisi o uzroku, trajanju i mjestu ozljede živca.

paraliza facijalisa

Veći dio prirođenih paraliza facijalisa spontano se oporavi tijekom prve godine života djeteta. Ostale treba rehabilitirati različitim nekirurškim i kirurškim postupcima. Najranija dob kada se kod prirođene paralize facijalisa počinje s kirurškim postupcima je predškolska dob, od 4. godine života nadalje.

Kod odraslih, kada npr. nakon Bellove paralize ili nakon odstranjenja tumora u mozgu, ne dolazi do oporavka nakon 6 mjeseci vrši se operacija kojom se facijalis spaja s drugim moždanim živcem (npr. masseter/hipoglossus – facijalis anastomoza) u svrhu njegove reinervacije.

Ako paraliza facijalisa potraje duže od 18-24 mjeseci

dolazi do nepovratne atrofije i fibroze mišića lica pa metode s ciljem vraćanja funkcije živca više nisu djelotvorne. U ovim slučajevima dugotrajne paralize jedina mogućnost ponovnog uspostavljanja kakve-takve pokretljivosti lica je pomoću:

  • transplantacija slobodnih mišićnih režnjeva s natkoljenice ili leđa s pripadajućim živcem i krvnim žilama (gracilis-transfer)
  • transfer temporalnog mišića

Kada više nije moguće vratiti funkciju živca niti mišića koriste se

pasivne metode rehabilitacije:

  • ugradnja utega u gornji kapak
  • podizanje usnog kuta
  • modificirani jednostrani facelift
  • ublažavanje asimetrije lica pomoću lipofilinga, botoxa

Ugovorite TERMIN ZA pregled

Obratite nam se s Vašim problemom i dogovorite termin za konzultacije