Operacija krajnika – treće mandule – adenotomija

Razlozi su višestruki. U prvom redu profesor Gjurić i njegov tim suradnika posjeduju dugogodišnje iskustvo i znanje u postavljanju ispravne indikacije za operaciju. Mišljenja liječnika tijekom godina su se mijenjala, od perioda kada se operacija krajnika možda izvodila prečesto do perioda nepotrebnog suzdržavanja od operacije i onda kada je bila potrebna. Ispravna indikacija za operaciju uzima u obzir sve moguće elemente i korist za dijete. Vremenski period od postavljanja indikacije do termina same operacije vrlo je kratak i maksimalno izlazimo u susret obiteljskim potrebama. Osim toga, individualan pristup djetetu i obitelji, kao i mogućnost da roditelj cijelo vrijeme boravi uz svoje dijete na najmanju moguću mjeru smanjuju nelagodu kod djeteta i roditelja uzrokovanu boravkom u medicinskoj ustanovi. Posebnu pažnju ulažemo u to da su bolovi kod djeteta, koji su neminovni, smanjeni na najmanju moguću mjeru. Prilikom same operacije koristimo suvremenu tehnologiju, od lasera, radiofrekvencije i endoskopije, do najsuvremenije anestezije koja omogućava brz i nekompliciran oporavak. Posvećenost cijelog tima sestara i liječnika garancija su zadovoljstva naših pacijenata.

Krajnici (lat. tonzile) su nakupine limfatičkog tkiva u ljudskom organizmu, a nalaze se u ždrijelu. Čine Waldeyerov prsten koji se sastoji od ždrijelne tonzile u nosnom ždrijelu (sinonimi: treći krajnik, adenoidi, vegetacije), nepčanih tonzila u usnom ždrijelu (krajnici – mandule), jezičnih i tubarnih tonzila. Kao dio imunološkog sustava smještenog na samom ulazu u dišni i probavni trakt predstavljaju prvu zonu kontakta i zaštite od različitih štetnih vanjskih utjecaja uključujući mikrorganizme koji mogu izazvati infekciju bilo udahnutim zrakom ili unosom u usta. Krajnici se razvijaju još prije rođenja, te se nakon rođenja postupno uvećavaju, obično do dobi od 6-7 godina. Nakon toga njihova se važnost u obrani organizma postupno smanjuje što dovodi do smanjenja njihove veličine oko puberteta.

Akutne upale adenoida

vrlo su česte u mlađe djece, od 2.-7. godine života. Najčešće prolaze brzo i bez komplikacija, međutim kod određenih bolesnika mogu nastati i ozbiljnije komplikacije, pogotovo nakon gnojnih bakterijskih upala.

Operacija krajnika

Manja su djeca zbog nezrelosti obrambenog sustava posebno sklona čestim infekcijama, što dovodi do fiziološkog povećanja adenoida. Zbog malih dimenzija nosnog ždrijela u male djece to uvećanje uzrokuje smetnje disanja na nos, stalno začepljen nos, iscjedak iz nosa, hrkanje, disanje otvorenim ustima, smetnje sna i kašalj. Može doći do zaostajanja u tjelesnom razvoju djeteta, uz tipičan izraz lica: otvorena usta, pospan izgled, sekrecija iz nosa i/ili bljedoća kože lica. Povećani krajnici adenoidi dovode do poremećaja funkcije Eustahijeve tube, koja spaja nos i srednje uho, i do smanjenja tlaka zraka u srednjem uhu i izljeva tekućine u njemu. To stvara pogodno tlo za razvoj bakterija i uzrokuje upalu uha (gnojnu upalu ili pak tzv. serozni otitis) pa dijete slabije čuje. Osim oštećenja sluha kod djece, uvećanje adenoida pogoduje razvoju bakterija u nosnoj šupljini, a time i učestalim upalama nosa i bronha.

Liječenje akutne upale nosnog ždrijela i adenoida

provodi se prvenstveno toaletom nosa kapima i pumpicama za čišćenje nosa, inhalacijama, protuupalnim lijekovima (paracetamol, ekstrakti pelargonije), topičkim steroidnim sprejevima, a antibiotici se primjenjuju kod sumnje na bakterijsku infekciju. Vrlo je korisno dijete što prije naučiti da dobro ispuhuje nos.

Ukoliko usprkos navedene terapije i dalje dolazi do čestih epizoda upale ili roditelji primjećuju da dijete slabije čuje, otorinolaringološkim pregledom potrebno je utvrditi da li je povećan treći krajnik i da li je potrebna operacija – adenotomija. To je iznimno važno da bi se spriječio nastanak komplikacija u uhu s oštećenjem sluha i razvoja govora.

Pregled

se vrši kroz nos tankim i mekanim fiberendoskopom što djeca podnose bez većih problema. Kada postoji sumnja na oslabljen sluh potrebno je učiniti mjerenje tlaka u srednjem uhu (timpanometrija) i kod starije djece snimanje sluha (audiometrija). Ove će pretrage pokazati u kolikoj je mjeri oštećen sluh i u konačnici definitivno pomoći u odluci o adenotomiji i eventualnom postavljanju ventilacijskih cjevčica u bubnjić.

Nakon što je otorinolaringolog postavio indikaciju za zahvat dijete upućujemo njegovom pedijatru koji će napraviti kompletnu krvnu sliku, test zgrušavanja krvi i potvrditi da dijete može u opću anesteziju.

Operacija trećeg krajnika ili adenotomija rutinski je zahvat koji se vrši u kratkoj općoj anesteziji, a izvodi se kroz usta djeteta. Najčešće je dovoljan jedan zahvat, međutim, ponekad adenoidi ponovno narastu pa se operacija nakon nekoliko godina mora ponoviti. Izuzetno rijetko se izvodi kod djece mlađe od 2 godine, najčešće između treće i sedme godine, a budući da se povećani adenoidi kasnije smanjuju kod odraslih je operacija rijetko potrebna. Oprez je potreban kod djece s bolestima zgrušavanja krvi (hemofilija, nedostatak nekih faktora zgrušavanja), rascjepom nepca i mišićnom distrofijom.

Operacija trećeg krajnika traje nekoliko minuta

Ako je prisutna i upala uha, operacija će se nastaviti rezom na bubnjiću (paracenteza) i ako se u srednjem uhu nađe gust, želatinozan sadržaj kirurg će postaviti ventilacijske cjevčice u bubnjić. Nakon buđenja iz anestezije dijete je 3-4 sata pod liječničkom kontrolom, te ukoliko nema zamjetnog krvarenja, može već isti dan ići na kućnu njegu. Djeca se veoma brzo oporavljaju od zahvata. Obično osjećaju kratkotrajnu umjerenu bol i nelagodu. Izbivanje iz vrtića ili škole je 2-3 dana. Poslije operacije dijete može privremeno razviti tzv. nazalan govor («kroz nos») što spontano prolazi nakon 2-3 tjedna. Od komplikacija, koje su općenito vrlo rijetke, najčešće je krvarenje, koje spontano prestaje, a rijetko je potreban povrat u operacijsku dvoranu i njegovo zaustavljanje. Ventilacijske cjevčice ostaju u bubnjiću nekoliko mjeseci do smirenja upale i normalizacije tlakova u srednjem uhu. Vade se u kratkotrajnoj anesteziji ili spontano ispadnu iz uha.

U slučaju čestih ili kroničnih upala krajnika, nepčane tonzile više ne obavljaju svoju obrambenu funkciju već postaju žarište upale koja se manifestira bolovima u grlu, tegobama pri gutanju, zadahom iz ustiju, ali također mogu biti i bez simptoma. Povećani krajnici pritom mogu biti razrovani, s gnojnim čepovima, a prednji nepčani lukovi crveni. Beta-hemolitički streptokok odgovoran je za većinu upala krajnika. Ali i mnogobrojni respiratorni virusi, uključujući Epstein-Barrov virus (EBV), koji uzrokuje mononukleozu, također mogu uzrokovati upalu.

Operacija krajnika radi se iz 3 glavna razloga. Ranije često spominjani razlozi za vađenje krajnika kao reumatska groznica i kronična upala bubrega više ne predstavljaju značajan problem u medicini razvijenih zemalja.

  1. Povećani krajnici kod djece gotovo su uvijek kombinirani s povećanim trećim krajnikom i to se rješava jednim kirurškim zahvatom. Kod odraslih operacija krajnika potrebna je kod bolesnika s opstruktivnom apnejom u snu, koja ako se ne liječi, može dovesti do po život opasnih posljedica.
  2. Operacija krajnika se preporučuje kada osoba boluje 5 i više puta unutar 2 godine od gnojne angine. Dodatni kriteriji su povišena temperatura, povećani limfni čvorovi, kvalitetno provedena antibiotska terapija koja nije dala rezultata. Dokazano je da nažalost samo 8% bolesnika s anginom uzima antibiotik barem devet dana. Indikacija se postavlja to strožije što je dijete mlađe. Prisutnost komplikacija angine kao što su peritonzilarni apsces, flegmona, tuberkuloza, daljnji su razlozi u prilog operaciji.
  3. Kod sumnje na tumor krajnika operacija krajnika omogućuje postavljanje dijagnoze i ujedno terapiju.

 

Operacija krajnika ili tonzilektomija vrši se u općoj anesteziji tako da se povećani krajnici izljušte iz svog ležišta unutar nepčanih lukova. Ljuštenje se obavlja putem hladnih instrumenata, laserom, radiofrekvencijom, ultrazvukom ili mikrodebriderom. Budući da nakon odstranjenja krajnika u nepčanim lukovima ostaje rana koja se ne može sašiti, njezino cijeljenje traje otprilike 2-3 tjedna. Postoperacijski tijek je bolan, usprkos lijekovima protiv bolova, ali ga djeca na sreću mnogo bolje podnose nego odrasle osobe. U prvim danima nakon operacije treba piti dosta tekućine, a ishrana se bazira na laganoj kašastoj hrani koja uključuje juhe, krumpire, sladoled, banane, jaja i sok od jabuke. Potrebno je mirovanje barem tjedan dana, a povratak svakodnevnim aktivnostima slijedi nakon 2 tjedna. Zbog cijeljenja operacijske rane i čišćenja tkiva nastaje neugodan zadah iz usta koji se može ublažiti grgljanjem i ispiranjem usta otopinom antiseptika.

Operacija krajnika nosi rijedak, ali ozbiljan i po život potencijalno opasan rizik od poslijeoperacijskog krvarenja

Ono se javlja u 8-14% slučajeva, a u 1-4% zahtijeva zaustavljanje krvarenja u operacijskoj sali. Najčešće se javlja unutar 12-24 sata nakon operacije (rano krvarenje) ili između 5.-8. dana (kasno krvarenje), ali je moguće unutar 3 tjedna. Iz tog razloga neophodna je uska suradnja liječnika i pacijenta odnosno roditelja kako bi postupanje u tom slučaju bilo koordinirano.

Ponekad su dječji krajnici povećani i predstavljaju značajnu smetnju gutanju, disanju i uzimanju hrane, ali nisu upalno promijenjeni. U tom slučaju odstranjujemo samo jedan dio tkiva krajnika, dok ostatak unutar nepčanih lukova ostaje sačuvan.

Smanjenje krajnika, a ne potpuno odstranjenje krajnika, zove se tonzilotomija

i vrši se pomoću lasera. Prednost te operacije je osim u činjenici da se čuva tkivo važno za razvoj imunog sustava organizma i u činjenici da je rizik krvarenja nakon te operacija manji nego kod tonzilektomije. Iz tog razloga postoji preporuka da se kod sve djece mlađe od 6 godina prednost daje tonzilotomiji pred tonzilektomijom.

Ugovorite termin za pregled

Obratite nam se s Vašim problemom i dogovorite termin za konzultacije